Crvena Jabuica

nekako ....

25.02.2009.

i tebi nek bude posvecen ovaj post...

kojekakve misli mi se po glavi vrte ...nemam mira smeta mi sve od tebe tvoja blizin ati ...tvoj glas...osmijeh...a kad te nemam želim te ....pitam se sama dal te volim...ne znam al znam samo jedno da ti si moj život....
bio si nekad samo dio njega ...nekad si tiho usao ... haman necujno...slatke rijeci osmjesi, nježnost...i sve to ...tako tako sam naivna bila...a sad nestalo sve u paru more otislo...so je ostala...a ona pece na ovim ranama....al et opet kažu sto pece to lijeci....pa dali....želim se izlijeciti od tebe želim da prodjes necujno i tiho kako si i usao u moj život ne želim te blizu sebe...ni tebe ni njih....tuzno al tako je ....kad nekom otvoris srca a on ti ga unisti....al neka doci ce novo ...a vase ce ostati rdjavo ne brinem ja puno oko toga samo kad kad se zamislim pa me zaboli...al onda shvatim niste vrijedni da na tren pomislim na vas a kamo li sta vise...da mislim sat-dva....

06.02.2009.

kad te sve jebe u zdrav il vec pomalo bolestan mozak......

dan za danom ....sve nesto crno...gdje god se okrenema neka briga tuga sikiracija....sve me vise neko crnilo hvata....nemiri....uporno trazim svjetlo na kraju tunela---al ne nazire se....previsse je daleko.....tama je oko mene

20.10.2008.

Jedna životna priča

 

 
 Na dobrotvornoj gala-večeri, na kojoj su se prikupljala sredstva za školu za djecu sa posebnim potrebama,
otac jednog od učenika podijelio je sa prisutnima priču koju neće zaboraviti nitko tko je tada bio prisutan tom događaju.
 
Zahvalio je školi i njenom predanom osoblju, te nastavio:
'Ukoliko nije ometana vanjskim utjecajima, sve što priroda stvori je savršeno kreirano.
Ali moj sin Siniša ne može naučiti sve one stvari koje mogu druga djeca. Nije u stanju razumjeti i napraviti sve ono što i njegovi vršnjaci.
Gdje je tu prirodni poredak stvari, kada se radi o mom sinu?'  Svi prisutni su utihnuli.
 Otac je nastavio:
'Vjerujem da se, kada tjelesno i mentalno invalidno dijete, poput mog Siniše, dođe na svijet,
prilika za iskazivanje istinske ljudske prirode sama javi i pokaže, i to u vidu načina na koji drugi ljudi tretiraju to dijete.'
 
Potom je nastavio priču.
 
Siniša i njegov otac šetali su pored parka, gdje su neki dječaci, koje je Siniša inače poznavao, na terenu igrali nogomet.
 
Siniša je upitao oca:
'Što misliš, tata, da li bi me pustili da igram s njima?'
 
Sinišin otac je znao da većina dječaka ne bi željela da netko kao Siniša igra u njihovoj ekipi,
ali je isto tako vrlo dobro znao koliko bi njegovom sinu značilo da mu dozvole da zaigra,
i koliko bi mu to samo dalo toliko potrebni osjećaj pripadnosti i samopouzdanja,
uvjerenje da ga društvo prihvaća unatoč njegovom invaliditetu.
  
Sinišin otac je prišao jednom od dječaka pored aut-linije i upitao (ne očekujući previše) bi li i Siniša mogao zaigrati s njima.
 
Dječak se u nevjerici okrenuo prema igralištu i rekao:
'Znate što, gospodine, mi gubimo sa 4 : 1, a bliži se i kraj drugog poluvremena. Pa, ..., može, nek igra za našu ekipu, pokušat ćemo ga postaviti na poziciju lijevog beka.'
 
Siniša se malo namučio hodajući do ekipe, ali je sa širokim osmjehom obukao dres svog tima.
 
Otac ga je ozaren gledao sa majušnom suzom u oku i osjećajem rastuće topline u grudima.
 
Dječaci su mogli jasno vidjeti i osjetiti sreću ovog čovjeka, ganutog oca koji radosno gleda kako je njegov sin primljen u njihov tim.
 
Pri kraju utakmice Sinišina ekipa je dala gol iz jedne brze kontre, ali je još uvijek gubila sa dva gola razlike.
 
Siniša je pokrivao lijevu stranu terena.
 
Iako nikakve akcije tuda nisu išle, on je očito bio u euforičnom raspoloženju
jer je dobio priliku DA BUDE u igri, na travnatom tepihu;
razvukao je osmijeh od uha do uha, dok mu je otac mahao sa tribine.
 
U samoj završnici Sinišina ekipa je opet postigla gol, dakle, gubila je samo sa 4 : 3 !
Sada, s jednim golom u minusu, smiješila im se prilika za eventualno izjednačenje u dodatnom vremenu od 5 minuta.
 
I zaista, dosuđen je penal za Sinišin tim i dječaci su se dogovarali tko će ga izvesti.
 
Netko je imao ideju da puca Siniša, ali uz veliki rizik da izgube utakmicu !?
Na opće iznenađenje - Siniši su ipak dali loptu !
Svi su znali da je to bila nemoguća misija, jer Siniša nije ni znao ni mogao ni pravilno šutirati,
a kamo li da pogodi okvir gola i da prevari golmana.
 
Ipak, kad je Siniša stao iza lopte, protivnički golman je,
shvativši da Sinišina ekipa svjesno riskira poraz radi tog jednog jedinstvenog trenutka u Sinišinom životu,
odlučio baciti se na pogrešnu stranu kako bi lopta ipak ušla u mrežu.
 
Siniša je uzeo zalet, zamahnuo i ... traljavo zakvačio loptu, koja je polako krenula ka suprotnoj stativi.
 
Utakmica bi u ovom trenutku bila praktično riješena, jer je lopta bila spora i većina protivničkih igrača bi je mogla sustići.
 
Međutim, i oni su se kretali sasvim lagano, pa svi gledaoci povikaše:
'Siniša, Siniša, trči za njom, Siniša, trči, stigni je, stigni !!! Trči, trči, i pukni je u mrežu !!!'
 
Nikada prije u svom životu Siniša nije toliko brzo trčao. Uspio je, jedva, stići do nje prije nego je završila u gol-autu.
Doteturao se i širom otvorenih očiju, zadihan, upitnog pogleda, zastao da vidi što će dalje.
 
Svi povikaše: 'Šutni je, šutni je u gol !!!'
 
Uhvativši dah, Siniša je vidno potresen, naprežući zadnje snage, kao u nekom deliriju, nekako umirio loptu,
zahvatio je unutrašnjom stranom stopala i ... i smjestio je u mrežu !!!
 
Muk, ... , a onda provala ... prasak - svi skočiše:
 
'Siniša, Siniša, bravo, Siniša !!!'
 
Zajapurenom i preneraženom Siniši priskočiše svi suigrači, grleći ga, ljubeći ga i slaveći ga kao heroja koji je spasio svoj tim od poraza.
 
'Tog dana ...', završavajući svoju priču s drhtajem u glasu potreseni otac,
dok su mu suze kotrljale niz lice, '... dječaci obiju ekipa donijeli su komadić prave ljubavi i humanosti u ovaj svijet.'
 
Siniša nije preživio do slijedećeg ljeta.
 
Umro je još iste zime, nikada ne zaboravivši da je bio heroj,
da je zbog toga njegov otac bio presretan
i pamteći kako je svog malog heroja dočekala oduševljena majka, grlivši ga i plačući od sreće!
 
16.09.2008.

RAMAZAN ŠERIF MUBAREK OLSUN

   ew lagano prolazi jos jedan mjesec posta, mjesec kad se svi posvecujemo vjeri,Bogu,sebi prijatljeima porodici....odabrani mjesec jer Ramazan nije samo da se covjek suzdrava od hrane i pice nego da se suzdržava od ruznih misli djela rijeci...da cini sto vise dobrih djela jer se jedno dobro djelo ucinjeno u ovim mubarek danima  racuna kao da je ucinjeno nebrojeno mnogo puta pa zato se malo potrudite ja vam svima želim da lijpo provedete ove prostale Ramazanske dane a za kraj ev nest o Ramazanu i onom sto je vezano uz njeg

ljubi vas vasa crvena jabucica


Ramazan je deveti mjesec muslimanskog kalendara. To je mjesec posta, što znači suzdržavanje od jela i pića, seksualnog odnosa, loših riječi i ponašanja i ostalih stvari zabranjenih u Islamu. Posti se od zore pa sve do zalaska sunca.

Svakom punoljetnom, pametnom i zdravom muslimanu i muslimanki farz je (obaveza) postiti. Međutim, ima slučajeva kada određene osobe ne moraju postiti uz Ramazan, iako ispunjavaju navedene uslove. To su teži bolesnici, putnici, trudnice, kao i žene koje doje djecu, ako će im post štetiti zdravlju. Ove osobe napostit će dan za dan, kada im se za to pruži prilika. Sasvim oronuli starci i starice, te bolesnici kod kojih nema izgleda za ozdravljenje, ne moraju napaštati propuštene dane posta, nego će sa svaki dan podjeliti fidju, ako im to materijalne mogućnosti dozvoljavaju. Fidja je jednodnevna hrana za osobu. Žene koje su u hajzu i nifasu (mjesečnica ili su u periodu od 40 dana nakon poroda), ne smiju postiti ni klanjati. Propuštene dane posta će one kasnije dan za danom napostiti, dok namaze koji su im prošli nisu dužne klanjati. Jelo, piće, pušenje i spolno općenje kvare post. Međutim, ako onaj koji posti, nešto pojede iz zaborava (slučajno), post mu neće biti prekinut,ako odmah prestane to činiti, ili ako ga neko upozori na to. Ali,ako je svjestan da posti, pa slučajno, nehotice, proguta malo vode prilikom uzimanja abdesta ili gusula, post će mu biti pokvaren, i on taj dan mora napostiti. Ko se svjesno i namjerno omrsi, bez opravdana razloga, on mora napostiti taj dan, i još, kao kaznu, 60 dana neprekidno postiti. U slučaju da ne mogne toliko dana neprestano postiti, podijelit će za svaki dan po jednu fidju. Ovo se zove keffaret. Dovoljan je jedan keffaret za više „prekršaja“ tokom posta. Dužnost je napostiti samo dan za dan, ako se nešto pojede, od čega se ne osjeća nikakva slast, kao naprimjer sirova riža, sirova pšenica, tijesta, papir i slično. Zatim, ako se proguta malo vode iz neopreznosti, kako je gore već navedeno, prilikom uzimanja abdesta ili gusula, ili ako određena osoba nije postila iz opravdana razloga (putnik, bolesnik, trudnica i dojilja).

itikaf

Za ramazan je vezana još jedna dužnost koja spada u sunneti-kifaje, a to je itikaf. Ova dužnost obavlja se na taj način, što se deset zadnjih dana Ramazana provede u ibadetu. To se čini obično u džamiji. Itikaf počinje dvadesetog dana Ramazana poslije ikindije, a završava se pred iftar posljednjeg dana Ramazana. Ako ovu dužnost obavi makar jedna osoba u jednom mjestu, onda ta dužnost spada sa ostalih građana. A ako je ne obavi niko u jednom mjestu,onda su svi muslimani tog mjesta propustili jedan važan sunnet. Itikaf obično obavlja samo jedna ili dvije osobe, koje znaju lijepo i pravilno učiti Kur'an, a uz to imaju lijepo vladanje. Te osobe povuku se u džamiju i provedu cijelo vrijeme itikafa u džamiji, baveći se samo ibadetom. Oni ne smiju izlaziti iz džamije, osim u iznimnim slučajevima, kao što su npr. uzimanje abdesta ili gusula i obavljanje prirodne nužde. Bolje je da dvije osobe budu u itikafu,jer dok jedna spava,druga će bdjeti i ibadet činiti, tako da se za tih deset dana ibadet nikako ne prekida. Muhammed a.s. je sam ibadet obavljao. Iz toga se vidi koliko je to zaista važna i časna dužnost.,

Sadakatul-fitr

Vadžib je svakom imućnom muslimanu i muslimanki dati sadakai-fitr za sebe i za svoju malodobnu djecu. Visina sadakai-fitra u naravi iznosi, 1 kg i 67 dkg pšenice, ili dvostruka količina (3,33kg) ječma, hurmi, rezačija ili sira. Uglavnom,to nije ništa drugo nego jednodnevna hrana za jednu osobu, pa nije potrebno polemisati o visini sadakai-fitra. Sam obveznik može odredit njen iznos u novcu na taj način, što će izračunati, koliko mu je potrebno za jednodnevnu hranu. Sadakai-fitr se daje siromašnim muslimanima i muslimankama, a prvenstveno siromašnoj rodbini i komšijama. Međutim, tu sadaku nije dozvoljeno davati rodbini u uzlaznoj i silaznoj liniji: roditeljima i njihovim roditeljima, zatim djeci, unučadima i praunučadima. Svakako, najbolje je dati sadakai-fitr za potrebe islamske zajednice. Sadakai-fitr obično se daje koncem Ramazana, pa do pred klanjanja Bajram-namaza. Ako se ne podijeli u to vrijeme, nego poslije Bajram-namaza, onda to više ne spada u sadakai-fitr, nego u običnu sadaku.

24.08.2008.

za promjenu jedna pametna pjesma:)

Ne daj da te rade

Ref.
Ne, ne, ne daj da te rade
biraj najbolje komade
poljubi ih pa ih baci igraj se sa svima
sto su tebi sad ti radi njima

Ne, ne, ne daj da te rade
za ljubav uvek ima nade
nemoj da te bije maler za malerom
vrati mala, vrati istom merom

Zaljubila se mala, bila zavedena
htela da mu bude verna, da mu bude zena
pomislila nije da on ima mane
da on voli pice, zene, drustvo i kafane
stani mala nemoj da si luda
losi momci nalaze se svuda

Ref.

Poklonila mu mala prsten od dzeparca
mislila je da je nasla pravoga muskarca
pomislila nije da on ima mane
da on voli pice, zene, drustvo i kafane
stani mala nemoj da si luda
losi momci nalaze se svuda

Ne, ne, ne daj da te rade
biraj najbolje komade
poljubi ih pa ih baci igraj se sa svima
sto su tebi sad ti radi njima

Svake noci mala spavas sama
ne daj nikom srce da ti slama
nemoj da te bije maler za malerom
vrati mala, vrati istom merom
04.08.2008.

bla bla bal

ja lafo nest cackam heheeh


http://crvenajabucica.forumotion.net/

03.07.2008.

lol


Stariji postovi

Crvena Jabuica
<< 02/2009 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728


Tose Proeski Jos jedan stepenik

BIHLINE uclani se

KAFIC-ajd na kaficu..
EVADING DOWNFALL Wedin bend poslušajte njihove pjesme






Cija si
Ponovo si nocas mila
lagala da nisi bila s njim
ja to osjetim

Ponovo su usne tvoje
drhtale k'o da se boje
da ti ne oprostim

Zasto ti je to trebalo
zar nisi mogla ti priznati

Ref. 2x
Jos su ti usne umorne
i sve sto kazes znam da nije
jos su ti suhe cipele
napolju znam da kisa lije

Jos su ti vreli obrazi
u oku sjaj ne prolazi
jos ti na licu pise cija si
samo moja nisi

Uzalud mi krijes lice
znam te oci izdajice
sve si odglumila

Isprljana poljupcima
otrovana dodirima
znam da si lagala

Zasto ti je to trebalo
zar nisi mogla ti priznati

Hold me tight
Come hold me tight
let your body swing
right next to mine

Love me tonight
let me find a way
to make it right

Come hold me close
let me feel the heat
burn deep inside

Hold me tonight
let me find a way
to make you mine

Listen to my heartbeat

rane an usnama
Niko te, niko ne zna
bolje od mene
kada tako dignes obrve
nesto pripremas

Niko me, niko kao
ti ne poznaje
znas ti moja slabost, koja je
al' se pretvaras

Kosa ti na nevjeru mirise
i fali ti dugme s' kosulje

Ref.
Rane na usnama brojim u mukama
jer nisu od mene a s njim nek ti krene
prezivjet cu suze u ocima, varas me nocima
al' uzalud krijes i lazno se smijes, izdrzat cu

Ref. 2x

Al' uzalud krijes
i lazno se smijes
izdrzat cu

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
21700

Powered by Blogger.ba